DRUGO MJESTO USPJEH
Naši košarkaši ovog su vikenda završili sezonu 2017./2018.osvojivši drugo mjesto, što se na kraju može okarakterizirati kao uspjeh.
Pred početak sezone, točnije završetkom kvalifikacija za Prvu ligu, odlučeno je da će se od iste odustati te se seniori okreću nastupima u Drugoj ligi Istok, natjecanju gdje participiraju već dugi niz godina. Dogodila se i promjena trenera pa je tako Hrvoje Čamagajevac preuzeo ekipu od Antuna Katalenića. U pripreme se ušlo kao i obično, sredinom kolovoza, a ekipa je ostala manje više ista, s iznimkom odlaska Marka Solde, Antonia Bičvića i Juraja Borasa. Pripreme se prošle u zadovoljavajućem ritmu, a igrači i novi trener polako su se prilagođavali jedni na druge. Pripremne utakmice poslužile su za dodatno uigravanje, bez rezultatskog imperativa,a s ciljem što bržeg hvatanja forme za početak sezone. Prvo kolo donijelo je tako derbi u Đakovu, na koje je naša ekipa otišla oslabljena (Vidaković) i doživjela poraz, no već slijedećim utakmicama vidjelo se da su igrači pronašli kemiju s novim trenerom i pobjede su se nizale kao na traci i prvi dio završen je na drugom mjestu, a rezultat je to dobrog odaziva na treninzima i potpuna prilagodba na zamisli novog trenera. Uslijedila je tada pauza oko Božića i posjećenost treninzima se prorijedila, što se osjetilo već u prvoj utakmici u 2018.godini, kada je ostvarena pobjeda protiv Vukovara, no s dosta muke. Nakon toga u drugom kolu drugo dijela u Belišće je stigla ekipa Đakova, do tada neporažena i našoj je ekipi bila potreba pobjeda s više od 12 poena kako bi preuzeli vrh tablice. No, izuzetno loš pristup, manjak kvalitetnih treninga i loša forma, doveli su do poraza i bilo je jasno da je prvo mjesto izgubljeno. Vjerojatno iz tog razloga, motivacija kao da je istog trena opala i kola su krenula nizbrdo. Posjećenost trenizima se prorijedila do minimuma, zaredale su se neke ozljede (Preglej, Vidaković, Šarić) i bilo je za očekivati puno muke do kraja prvenstva. Uslijedilo je tada jedno dosta blijedo razdoblje, a tome svjedoče i domaći porazi od Požege i Vinkovaca, koji se vjerojatno ni sami ne sjećaju kada su zadnji puta odnijeli bodove iz naše dvorane, no to je samo bila realna slika onoga što se događalo preko tjedna na treninzima ili bolje rečeno što se nije događalo. Kao šlag na tortu došao je i poraz u zadnjem kolu u Vukovaru, no naša je ekipa bila lišena usluga četvorice igrača, a i utakmica nije imala veliki značaj za položaj na tablici pa se poraz nije previše dramatično doživio. S deset pobjeda i šest poraza naša je ekipa, kada se uzme sve u obzir, završila na odličnom drugom mjestu, koje je podijelila sa Vinkovcima i Rekord Timom, s obzirom da su sve tri ekipe bile na istom omjeru, ali zbog boljeg međusobnog omjera, završili smo drugi. Ekipa Đakova, suvereno se prošetala do naslova sa samo jednim porazom.
Definitivno je drugi dio sezone bio za zaborav. Nakon poraza od Đakova, kola su krenula niz brdo. Ozljede Gorana Vidakovića, koji je u tom trenu bio izgubljen do kraja sezone, zatim Luke Šarića, koji je propustio tri utakmice uključujući i derbi protiv Đakova, Kristijana Pregleja i sitne bolesti još nekih igrača, donijele su to što su donijele. Treneru Čamagajevcu ostalo je da od treninga do treninga improvizira sve na bilo koji mogući način, a to se onda vikendom osjetilo i na utakmicama. Kako treniraš tako i igraš, pravilo je koje svi znaju. Posjećenost na treninzima najveći je problem cijele ekipe i to je ono što je trenutno problem br.1., na kojem moraju poraditi svi u ekipi, kako bi rezultati i igrau budućnosti bili bolji nego ove sezone.
Što se tiče statističkih podataka, Marko Mikulić bio je prvi strijelac ekipe s 18,5 poena u prosjeku, David Đolić iza njega s 12,5. Postigli smo sve ukupno 1307 poena, što nas svrstava na treće mjesto po postignutim, dok smo primili 1136, najmanje od svih.
