Kao i svake godine, sredina mjeseca kolovoza rezervirana je za početak priprema seniora, ali i svih kategorija u klubu pa su tako seniori prošle godine u 8.mjesecu započeli nove pripreme za sezonu koja je upravo završila. Konačni plasman na 3.mjesto u klubu su ocijenili kao vrlo dobar, uzevši u obzir situacije koje su se dogodile, a na koje se nije moglo utjecati, prije svega tu se misli na ozljede ključnih igrača.
Trener Katalenić u sezonu je krenuo sa tri starija i iskusnija igrača. Kristijan Preglej kao kapetan, Damir Markota i Goran Vidaković dobili su zadatak da se, uz trenera, pobrinu za odrastanje mladića sa kojima su dijelili svlačionicu i da zajedno čine ekipu koja će se boriti za sami vrh tablice. Uz već standardno odlična dva Marka, Mikulića i Soldu, trebala je to biti okosnica ekipe, a braća Gradinjan i Blažević, uz zaštićene juniore činili su mlađu gardu, koja se kroz sezonu trebala razviti u prave igrače. Cilj je bio spojem iskustva i mladosti, ponovno prirediti lijepu sezonu u kojoj će isplivati još neki novi klinci.
Početak sezone lošije je krenuo za crvene. Iako je utakmica protiv Vrijednosnica Osijek bila van konkurencije, poraz nije bio ugodan, pogotovo jer se dogodio na domaćem terenu, ali to kao da je “ošamarilo” sve igrače, koji su već u slijedećem kolu u Osijeku pokazali pravo lice. Uslijedila je odlična pobjeda u Belišću protiv aktualnog prvaka Borova i ta je utakmica pokazala da su crveni spremni na velike stvari ove sezone. Redom su tada padali Rekord Tim, Županja, Vukovar i Vinkovci. U tjednu prije utakmice u Đakovu, Marko Soldo razbolio se i morao je propustiti derbi, što se itekako osjetilo. Iako su pred kraj susreta imali 7 razlike, crveni nisu uspjeli sačuvati prednost i domaći igrači fantastičnim su šutevima uspjeli preokrenuti rezultat u svoju korist. Uslijedio je tada veliki derbi u Belišću, gdje je u goste došla, do tada, neporažena ekipa Požege. U odličnoj atmosferi odigrana je vjerojatno najbolja utakmica sezone, koja je pripala nakon produžetka crvenima, i to 5 razlike. No, pobjedu je zasjenila ozljeda Marka Solde, koji se vratio nakon pobjede, ali je u derbiju stradalo koljeno. Pokazalo se to kasnije, kao ključan trenutak sezone, pošto Marka više nismo gledali na terenu do kraja sezone. Preostale dvije utakmice Belišće je riješilo u svoju korist relativno lagano, a bez bodova su ostavili Olimp i Viroviticu.
Bilo je jasno da će drugi dio sezone biti nešto teži, što zbog rasporeda utakmica, što zbog manjka igrača. Domaća pobjeda protiv Osječkog sokola dečkima je dobro došla za otvorenje drugog dijela, da bi u slijedećem kolu zabilježen poraz u Borovu, gdje je, pored najlošije igre u sezoni, kumovalo i katastrofalno suđenje. Sa dvije pobjede iz slijedeće dvije utakmice protiv Rekord Tima i Županje, raspoloženje se malo popravilo. Tada je u Belišće došla ekipa Vukovara, sa 10 pobjeda u nizu i bio je to derbi i utakmica koja je odlučivala o drugom mjestu na tablici. Loš šuterski dan i nešto lošija obrana, bili su dovoljan razlog da gosti upišu 11 pobjedu u nizu i Belišću ostave samo tračak nade da bi se moglo do drugog mjesta. Vidjelo se upravo u toj utakmici koliko su ekipi nedostajali dalekometni šutevi Marka Solde. Nakon ovog poraza, uslijedilo je gostovanje u Vinkovcima, gdje je nešto teže od očekivanog upisana vrijedna pobjeda, koja je bila uvertira u mini derbi slijedeće subote u Belišću. Ekipa Đakova ostala je dužnik crvenima iz prvog dijela, a dečki su pokazali veliku želju za sportskom “osvetom”, a tome su uspjeli i to vrlo uvjerljivo, završilo je ogromnih plus 47 u korist crvenih. Sami kraj utakmice obilježio je najgori dio sezone, u kojem je Damiru Markoti puknula ahilova tetiva i sama utakmica pala je u drugi plan. U tjednu između ove utakmice i derbija u Požegi slijedeće subote, u Belišće je došla ekipa Cibone, koja je prijateljskom utakmicom uveličala 40.rođendan kluba. Tri dana nakon ove utakmice, crveni su morali na put u Požegu kod vodeće ekipe lige, a osim ozlijeđenih Solde i Markote, Goran Vidaković zaradio je protiv Cibone puknuće nosa te niti on nije otišao podno Papuka i bilo je jasno da će crveni teško do bodova. Hrabrom igrom držali su se crveni do poluvremena, ali iskusniji domaćini, pojačani sa nekoliko prvoligaških igrača, odnijeli su pobjedu i definitivno potvrdili naslov najbolje ekipe u sezoni. U preostale dvije utakmice, kao i u prvom dijelu, do bodova protiv crvenih nisu uspjeli doći Olimp i Virovitica. Tako su Belišćani sa 17 pobjeda i 5 poraza zauzeli treće mjesto, što je na kraju, kada se podvuče crta i zbroje objektivni i subjektivni razlozi, vrlo dobar rezultat sa kojim su svi u klubu na kraju bili zadovoljni.
Ostaje dojam da su crveni bili kompletni u svim utakmicama, prije svega u tri derbija protiv Borova, Vukovara i Požege, da bi poredak na tablici sigurno bio drugačiji, no i ovako može se reći da je završila još jedna uspješna sezona u povijesti kluba.
Ono najbitnije je i ostvareno. Tijekom cijele sezone dečki su, zajedno sa trenerom, pokazali da su prava klapa, bez obzira na razliku u godinama i to je ono što može radovati sve u klubu, jer bez tog segmenta nema niti rezultata niti kemije u svlačionici i terenu.
Pojedinačno gledano, prvi strijelac ekipe bio je Marko Mikulić sa 18 poena u prosjeku, Kristijan Preglej postizao je prosječno nešto više od 15 poena po utakmici, Damir Markota 12, Toni Gradinjan 10 i Goran Vidaković 9. Marko Soldo je za svojih osam utakmica prvog dijela bio na prosjeku od 19 poena po utakmici i to je samo još jedan važan pokazatelj koliko su njegovi poeni nedostajali ekipi od 9. kola.
Belišćani su tako nastavili niz odličnih rezultata i plasmana na Istoku, formirali su još nekoliko mladih igrača, prije svega Zvonimira Blaževića, Mislava Nađa i Brunu Funtaka, koji s obzirom na svoje godine, još će nekoliko sezona imati minutažu kao zaštićeni igrač.
Svakako treba pohvaliti sve dečke koji su igrali. Kristijan Preglej još je jednom pokazao da je najbolji centar lige i jedan od najboljih igrača. Gotovo cijelu sezonu igrao je po 40 minuta i u svakom trenutku davao sve od sebe i bio primjer najmlađima kako se trenira i igra. Damir Markota i Goran Vidaković dali su veliki obol ovoj sezoni, pogotovo nakon ozljede Marka Solde, kada su morali preuzeti odgovornost, kako u obrani, tako i u napadu. Damir je u svim utakmicama čuvao najbolje igrače i malo tko se mogao pohvaliti da se naigrao pored njega, a teška ozljeda malo je pokvarila njegovu odličnu sezonu. Goran Vidaković tražio je u prvom dijelu sezone formu, no i on je preuzeo odgovornost ozljedom Solde, prije svega u šuterskom dijelu i u nekim utakmicama svojim dalekometnim šutevima donio i neke pobjede i svojim iskustvom, uz Markotu i Pregleja bio trenerova produžena ruka na terenu. Marko Mikulić imao je odličnu sezonu iza sebe. Prvi strijelac ekipe bio je pravi dirigent na parketu, i sada već Marka možemo ubrajati među one iskusnije i oslonce ekipe, bez kojih ovaj rezultat nebi bio takav kakav je. Jedan od dužnika ove sezone, definitivno je Damjan Blažević, koji nije imao sreće sa ozljedama, a koji je kada se oporavio pokazao o kakvom se igraču radi i poslao treneru poruku da kada je zdrav da je ozbiljan kandidat za petorku. Braća Gradinjan također su imali turbulentniju sezonu iza sebe, ali oni također još uvijek na neki način skupljaju iskustvo i već slijedeće sezone, sigurni smo, vidjet ćemo njih dvojicu u još boljim izdanjima. Ivan Vezmarović i Ante Soldo, zbog obaveza na poslu nisu mogli prisustvovati svim treninzima i utakmica, ali kada su bili dio ekipe, odrađivali su sasvim korektno svoje zadatke. Zaštićeni Zvonimir Blažević pokazao je veliki potencijal, ali kao i braći Gradinjan, nedostaje mu iskustva, što je potpuno razumljivo za njegove godine, ali je u većini utakmica pokazao da ima “žicu” i da se radi o zanimljivom i perspektivnom igraču. Mislav Nađ i Bruno Funtak, zaštićeni igrači, dijelili su minutažu i pokazali da su budućnost kluba u narednim sezonama.
Na kraju ove analize sve čestitke idu upravi, trenerima Kataleniću i Nikšiću i svim igračima koji su bili dio ove sezone, u nadi da će i slijedeće sezone svoje navijače i simpatizere učiniti još sretnijima i ponosnijima.
